 |
| Hallux valgus |
Datum za prvi pregled u Klinici sam dobila negdje početkom veljače, ali sam zbog više sile bila spriječena otići na taj termin, a drugi sam dobila tek krajem ožujka 2017-e godine.
Ako razmišljate o operaciji čuklja hallux valgus u Lovranu onda dobro zapamtite ovaj podatak : kraj ožujka 2017 - e godine.
Stigao je i taj dan...
Lijep, sunčani, topli dan, ali...mene je prala nervoza kao da taj isti čas idem na operaciju.
Zapravo, išla sam u nepoznato. Nepoznati grad, nepoznata bolnica...
Upregla sam nekoliko članova obitelji da me prate i budu moralna podrška.
Nekako smo se dokotrljali do Lovrana - nije nikakav problem doći autocestom do Rijeke i zatim slijediti putokaze Opatija, Ičići, Ika, Lovran...
Tu treba iskoristiti priliku i uživati u prekrasnom krajoliku našeg predivnog Kvarnera.
Klinika je odmah na ulazu u Lovran s lijeve strane, zgrada arhitekture tipične za početak 20-og stoljeća kada je sagrađena i prvotno bila hotel tadašnjoj aristokraciji.
1935-e postaje zdrastvena ustanova što ostaje sve do današnjih dana gradeći ugled kao vrhunska ortopedska bolnica.
U krugu bolnice nema mjesta za parking, ali nije ga problem pronaći u neposrednoj blizini.
Nije problem ni doputovati s autobusom, jer je stanica odmah nasuprot Klinike.
Ušli smo na glavni ulaz i uz pomoć one dobre stare : "Tko pita, ne skita!" skrenuli desno i došli ispred pulta za upis pacijenata za pregled ili prijem u bolnicu.
Još jedno iznenađenje - dok sam ja po torbici tražila fascikl sa uputnicom sestra na šalteru me prozvala po prezimenu.
" Molim?" - pomislila sam " Još nisam ni uputnicu predala, a već sam na redu!"
Naime, bilo je ono vrijeme koje je pisalo u Potvrdi o narudžbi pacijenta.
To nisam doživila nikada prije, a ni poslije tog dana u nijednoj bolnici diljem Hrvatske.
Odmah sam se osjećala bolje.
Dobila sam broj ( ako se dobro sjećam bio je to broj 4) i otišla na kraj dugačkog hodnika čekati red.
Ortopedija ko ortopedija...puno žena u srednjim i poodmaklim godinama koje su već prošle nekakve operacije i zahvate u toj istoj bolnici i razmjenjuju iskustva da skrate vrijeme dok čekamo doktora. I mene su uključile u razgovor. Jedna je operirala hallux vallgus davnih godina i potiče me da idem na operaciju. Čak se i čudi što sam do sada čekala.
Nije prošlo dugo, stigao je i doktor. Za mene iznenađenje, a kod mojih kolegica iz čekaonice oduševljenje...doktor L.Š ( namjerno ga ne imenujem da me ne tuži za povredu privatnosti)!
" Odličan doktor! Imamo sreće da smo došle kod njega! i slični komentari bili su dovoljni da kod mene odagnaju i onaj zadnji tračak straha, sumnje i nervoze.
Iznad vrata ambulante je monitor i na njemu se izmjenjuju brojevi - 1, 2, 3,... i hop, već sam ja na redu.
Ulazim oprezno unutra i napokon sam licem u lice s vrhunskim stručnjakom za ortopediju i gle čuda...to je mlad, simpatičan čovjek koji ulijeva povjerenje na prvi pogled.
Pita me klasična pitanja i moram se izuti da pogleda moj hallux. Malo ga opipava, pa moram hodati na prstima, pa unatrag na prstima...
Zaključak je : Stečeni hallux valgus i indicirana je operacija. Na operaciju ću doći po pozivu.
Doktor je naravno jako zauzet, ali uspjela sam ubaciti nekoliko pitanja.
" Kakva je to operacija? Hoću li morati nositi gips tri mjeseca?"
" Ma kakva tri mjeseca nositi gips!- odmahnuo je rukom - Odrežemo kost, poravnamo palac, stavimo bandažu, dobijete specijalnu cipelu i nakon šest tjedana ... ( eh, sad iskreno se ne sjećam što mi je rekao da će biti za šest tjedana - skidanje šavova ili će već sve biti gotovo, ali zvučao je jako optimistično i meni je to bilo dovoljno da nasmijana izađem iz ambulante.
Na pultu sam dobila upute o daljnjem postupanju:
Ne radim ništa dok ne dobijem poziv iz Klinike. Dobila sam jedan papir na kojemu su detaljne upute i popis pretraga koje moram obaviti za operaciju. S tim papirom idem svom doktoru opće prakse koji mi izdaje uputnicu za bolničko lječenje, uputnicu za kompletnu krvnu sliku, uputnicu za vađenje krvi vezano za vrijeme zgrušavanja i uputnicu za internistu.
Kad obavim pretrage, nazovem broj koji je na papiru i opet čekam da me iz Klinike nazovu i dobijem termin za operaciju.
Moj okvirni termin za operaciju je bio rujan 2017-e godine. Zapamtite i tu informaciju, važna je za nastavak ove priče.
Sretna,zadovoljna i puna pozitivne energije vratila sam se doma.
Ušli smo na glavni ulaz i uz pomoć one dobre stare : "Tko pita, ne skita!" skrenuli desno i došli ispred pulta za upis pacijenata za pregled ili prijem u bolnicu.
Još jedno iznenađenje - dok sam ja po torbici tražila fascikl sa uputnicom sestra na šalteru me prozvala po prezimenu.
" Molim?" - pomislila sam " Još nisam ni uputnicu predala, a već sam na redu!"
Naime, bilo je ono vrijeme koje je pisalo u Potvrdi o narudžbi pacijenta.
To nisam doživila nikada prije, a ni poslije tog dana u nijednoj bolnici diljem Hrvatske.
Odmah sam se osjećala bolje.
Dobila sam broj ( ako se dobro sjećam bio je to broj 4) i otišla na kraj dugačkog hodnika čekati red.
Ortopedija ko ortopedija...puno žena u srednjim i poodmaklim godinama koje su već prošle nekakve operacije i zahvate u toj istoj bolnici i razmjenjuju iskustva da skrate vrijeme dok čekamo doktora. I mene su uključile u razgovor. Jedna je operirala hallux vallgus davnih godina i potiče me da idem na operaciju. Čak se i čudi što sam do sada čekala.
Nije prošlo dugo, stigao je i doktor. Za mene iznenađenje, a kod mojih kolegica iz čekaonice oduševljenje...doktor L.Š ( namjerno ga ne imenujem da me ne tuži za povredu privatnosti)!
" Odličan doktor! Imamo sreće da smo došle kod njega! i slični komentari bili su dovoljni da kod mene odagnaju i onaj zadnji tračak straha, sumnje i nervoze.
Iznad vrata ambulante je monitor i na njemu se izmjenjuju brojevi - 1, 2, 3,... i hop, već sam ja na redu.
Ulazim oprezno unutra i napokon sam licem u lice s vrhunskim stručnjakom za ortopediju i gle čuda...to je mlad, simpatičan čovjek koji ulijeva povjerenje na prvi pogled.
Pita me klasična pitanja i moram se izuti da pogleda moj hallux. Malo ga opipava, pa moram hodati na prstima, pa unatrag na prstima...
Zaključak je : Stečeni hallux valgus i indicirana je operacija. Na operaciju ću doći po pozivu.
Doktor je naravno jako zauzet, ali uspjela sam ubaciti nekoliko pitanja.
" Kakva je to operacija? Hoću li morati nositi gips tri mjeseca?"
" Ma kakva tri mjeseca nositi gips!- odmahnuo je rukom - Odrežemo kost, poravnamo palac, stavimo bandažu, dobijete specijalnu cipelu i nakon šest tjedana ... ( eh, sad iskreno se ne sjećam što mi je rekao da će biti za šest tjedana - skidanje šavova ili će već sve biti gotovo, ali zvučao je jako optimistično i meni je to bilo dovoljno da nasmijana izađem iz ambulante.
Na pultu sam dobila upute o daljnjem postupanju:
Ne radim ništa dok ne dobijem poziv iz Klinike. Dobila sam jedan papir na kojemu su detaljne upute i popis pretraga koje moram obaviti za operaciju. S tim papirom idem svom doktoru opće prakse koji mi izdaje uputnicu za bolničko lječenje, uputnicu za kompletnu krvnu sliku, uputnicu za vađenje krvi vezano za vrijeme zgrušavanja i uputnicu za internistu.
Kad obavim pretrage, nazovem broj koji je na papiru i opet čekam da me iz Klinike nazovu i dobijem termin za operaciju.
Moj okvirni termin za operaciju je bio rujan 2017-e godine. Zapamtite i tu informaciju, važna je za nastavak ove priče.
Sretna,zadovoljna i puna pozitivne energije vratila sam se doma.
...nastavak..??
OdgovoriIzbriši